Dakle, evo mogućeg scenarija šta bi se moglo desiti u tom slučaju, ako se situacija rapidno pogorša:

0–6 sati

• Iran optužuje SAD ili Izrael za čin agresije (npr. atentat, napad na nuklearni objekat ili visoki vojni cilj).

• Objavljuje ratnu retoriku u domaćim i međunarodnim medijima.

• Mobilizira Revolucionarnu gardu i projektile u visoku pripravnost.

• Izrael i američke baze u regiji stavljene su u najviši stepen uzbune.

• Vijeće sigurnosti UN-a saziva hitan sastanak, ali bez stvarnog rezultata (veto se očekuje).

---

6–24 sata

• Iran lansira ograničen raketni napad na američku bazu u Iraku, Siriji ili na Golansku visoravan (pod izraelskom okupacijom).

• Hezbollah iz Libana ispaljuje projektile na sjeverni Izrael.

• Izrael odgovara masovnim zračnim udarima na ciljeve u Libanu i Siriji.

• Cijene nafte skaču, berze padaju.

• Avio-saobraćaj iznad Bliskog istoka se obustavlja.

• Američki nosač aviona ulazi u Perzijski zaljev.

24–48 sati

• SAD izvodi zračne napade na iranske vojne položaje i radare.

• Iran prijeti da će blokirati Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi 30% svjetske nafte.

• Cyber-napadi počinju s obje strane: Iran pogađa američke infrastrukture, Izrael napada iranske komunikacijske sisteme.

• Egipat, Saudijska Arabija, Turska i Rusija objavljuju hitne diplomatske izjave i pokušavaju posredovati.

• UN upozorava na rizik regionalnog rata i humanitarne katastrofe.

Šta je najopasnije?

Ako se u tom periodu:

• ubije neki ključni lider (s obje strane),

• Iran odluči da se povuče iz NPT-a,

• ili dođe do napada na tankere u Perzijskom zaljevu,

…moguća je eksplozivna eskalacija u pravi rat koji uključuje više zemalja.

Mogući ishodi:

1. Ograničen sukob s diplomatijom u pozadini (najteža varijanta ali još uvijek kontrolisana).

2. Totalna eskalacija → ne vjerovatno odmah, ali moguća ako se greške ili preuranjene procjene nastave.

3. Povlačenje koraka kroz tajne kanale (kao što se već dešavalo).